Jaran Testo

bili smo najbolji jarani jos onda kao klinci zvizdali za svakom curom koja je prolazila u minici iz naseg skrovista jedne napustene drvene barake pustali i druge da budu sa nama ako bi nam kupili zvake skupa isli u skolu skupa proveli svaki veliki odmor skupa smo komsiji Hasanu kamenjem razbili prozor kad nam je izbusio loptu sto mu preskoci u avliju zajedno smo, na sportskom ubili boga u Mariju i onda od njegovog buraza dobili momacki degenek ma pravili samo sranje bilo je toga na pretek skupa smo, iz magacina ukrali gajbu Tuzlanskog piva prvi put probali alkohol i tu nas vidi Zijad i kaze starcima znao sam batina bice kao onda kad su nas uhvaliti da gledamo pornice skupa smo bili u podrumu cijeli dan slagali karte dok napolju rat je buktao i oko nas padale granate... sjecam se njegovih rijeci kad sam mu pricao da bjezim reko je; "rat ce brzo proci i ti ces nazad doci" al bogami rat potraja evo me dan-danas u dijaspori ponekad se sjetim svega moram priznat da zaboli cuo sam da nema vise ni one drvene barake pale na nju 3 granate nisu nasli ma ni daske zvao sam ga iz Njemacke da dodje malo u goste kaze ne moze ostavit starce ne moze napustit Bosne pokusao sam ga na govorit al vidio sam ne vrijedi bojao sam se jer znam da vrijeme mnogo toga izblijedi nasao sam nove jarane s njima upo u drugi fazon mjeseci su prolazili samo ponekad bi ga nazvo il mozda poslo nesto para da ima za izlazaka htio sam mu zamijenit mene sa onih par maraka al nije to to, znao je on a znao sam i ja prijateljstvo je ono sto trebamo a lova nije sredstvo do cilja... dok sam ja lutao po svijetu trazeci komadic srece on je posto pravi covjek poso,zena, dvoje djece culi smo se 2-3 puta i sve mi je reko na telefonu da je sretan jer je ozenio najljepsu zenu na kantonu i da je najbolji osjecaj na svijetu kad te neko zove tata da je naso dobar poso krenulo ga pravo posle rata bilo mi je drago da cujem tu pricu punu optimizma ostali smo u kontaktu cesto se culi putem pisma sve do jednom njegova zena me zove na telefonu place kao mala beba ko da mi noz zabi u rebra znao sam nesto nije kako treba ko grom iz vedra neba kad mi to rece ostadoh sokiran nisam znao sta da kazem mozak totalno blokiran ko da se svijet srusi a mene najveci kamen u glavu osinu prije nego sto je umro reko je da mu se ja pobrinem o kcerci i o sinu sve sto sam uspio reci bilo je kako mi jaran poginu ona prekinu na tren da place i samo rece "stao je na minu"....